Zalijevam dolinu tropa Orahovcem s usirenim mlijekom Evociram ideal tebe kao Paleontolog davna vremena
Nekada si imala koronu I moć poigravanja sa dimenzijama Neeuklidskog prostora
Nekada su tvoji pokreti organizirali Čestice tvoje nježne aureole U tek izmišljene jezike I neponovljive načine razmišljanja
Nekada su tvoji pogledi bili satkani od Zvukova uspavanke Drevne polifonije biljaka
Nekada je asimetrija tvojih dojki Dok ležiš Remetila kozmos Kao kvantni kaos
Nekada si razumjela nedosljednost Mojih dodira I sintaktičkih Kakofonija
Nekada si se taktilno sporazumijevala Sa nebeskim tijelima I tješila sunca na samrti
Tvoje biće u meni još evoluira Iako sam te davno nehotice ubio Uz tvoje balzamirano tijelo Prebirati ću prosute zlatne spirale I čekati Dok me za ruku ne odvede crnokosa kurva Grimiznih usana umazanih vriskom Zmijskim stiskom odvući će me daleko U titanski polis rasapa duha Dekonstruirati ćemo zbilju U maniri drevnih bića Kopulirati ćemo s mrakom U ekscesu groteske
Mrsit će se naša tijela kao psovke Dok nas hrani nektar neo-mazohizma
Naši hibridni organizmi Iznjedrit će nova spolovila Naša ljubav Ljubav dviju prekomjernih lucidnosti Suočenih kao dva zrcala Tvoriti će neponovljivu romanesknu Mrežu Beskonačnu i zasljepljujuću
Plod naše ljubavi Posramit će čovječanstvo I uništiti ga kao što je kromanjonac uništio neandertalca
Ljubav, a?
Sve do kraja moga djetinjstva vjetar je proizvodio sablastan Zvižduk u mojim šupljim očnim dupljama I šamarao mi solju šupljikave obraze Svrake su gradile gnjezda u zjapećim međurebrenim procjepima I hranile se preostalim živim mesom Sunce je pržilo moje plastelinske organe iznutra
Dok je moje vlasište smrdilo na zgarište Drugi su se sjajili kao začešljani oratori I veseli diktatori Udarali me vilicama u grkljan I ostavljali testosteronske pozivnice
Vrela protoplazma negacije mi je Poput antimaterije Plela nerazmrsive trajektorije Po golcatome tijelu i unutar lubanje
Bio sam sin iščekivanja smrti I nasljednik mučnine alkemičara
Pljuvačka koja se cijedi niz žicu Jedva održava integritet.
Kada sam tebe upoznao Negdje na kraju djetinjstva Našao sam se ispod proplanka moći Licem u lice sa suitom u D-molu
Noćni leptir mi je sletio na ruku I odsvirao deset najnižih tonova klavira Istodobno
Basovi su zagušili moje oči I zapetljali uzdignute dlake na podlakticama Mješajući tužnu leguru moga srca Kao lišće
Volim te
Pacov na cesti
Zgaženi pacov na cesti u disperziji samrti mislio je na smrt prijateljice mušice u pisoaru
Grijala ga je krv u grlu, golicala ga je parodija slike dok je ležao udobno zavaljen U betonskom budoaru
Osjetio je da je neobično sretan, životnu je magmu žvakao Parodija je pogrešna riječ, realnost je bila nevidljiva dok je po otpatcima skakao
Takvu ugodu nije osjećao ni kad mu je mušica skrotum grickala Niti kada je on njoj minijaturni šupćić lickao
Razmišljao je je li ju uopće itko vidio na stjenci pisoara u klubu Dok je pjevušeći narodnu melodiju praznio mjehur na beživotnu bubu
Koliku je agoniju proživljavala, je li mislila na njega Je li se hihotala nad aranžmanom svega?
Onda se iskrao od svojih misli da bi ih u miru promatrao Divio se toj neobičnoj kreaciji kao potentan mladi orao
Drhtio je nad neponovljivom estetikom Plakao nad pejzažem smisla i njegovom poetikom
Iznenada ga je kerumov kamion prevozeći neke emulzije Bezbolno sveo na dvije dimenzije.
Granice drevnog kraljevstva
U ovakvim noćima mi agonija degeneriranih beskućnika Ili krikovi prasaca iz postrojenja za proizvodnju pancete Malo znače Mušica se stropoštala na tipkovnicu ispred mene I odlučila umrijeti Arhitektura drevnog kraljevstva Je možda i bila kaleidoskop svijetlosti sa tisućama stupova I apsidama određenim putanjama prastarih kometa A možda još postoje vilinski organizmi u tim neviđenim prostranstvima Ali bedemi koje treba prijeći mogu se samo preletjeti u treskavici boga morfeja međutim njihova se topologija ne može zapamtiti a kamoli hotimice rekonstruirati dao sam danas babi sa batrljcima mjesto nogu 5 kuna više se ne sjećam zašto oppenheimer je glavni tvorac atomske bombe pitao se odakle izvanredna briga za svijet koji je osuđen na smrt uz ismijavanje u šupljoj svemirskoj rupi
više se ni ne sjećam prvotne ideje budući sam pio gusto holandsko pivo sa 8.6 posto alkohola međutim uprkos što sam pijan slutim stanovite mehanizme koji se poigravaju mnome začas postajem krvoločni rasist a onda zatim vrlo brzo budist koji prepoznaje apstraktne aždaje pojavnog svijeta znam samo da zazirem sve više od forme i od bilo kakve uniforme da ne spominjem definicije svijet je pomalo tužan ljudi znaju izmamiti čak i suzu daju cijeloga sebe tek za blijedu slutnju
ali ipak za opravdanu slutnju pijan stari antiša, pijan
Posljedice Zen-Budizma
Rider on the wheel
Jesi li se umorio crni jahaču sa maramom od pijeska Zvjezdani kotač je još jednom prošao startnom ravninom Polja kamilice su ti ponovo eksplodirala u lice Dok si vagao misli i rastezao sinapse Lice ti se naviklo na topli miris vjetra Zubi ti tromo grizu tek ubrani kupus Umjetno sunce te stalno prži i ne možeš izdržati njegove zrake Uvjek je visoko, vječno je podne
Mase ljudi, miljarde, jedan identitet, isti entuzijazam Ne smiješ misliti o trenutku jer si se u njemu uvijek izgubio Kotač te razvlači protiv svoje volje kroz poznatu pustoš Pa te malo muči scenama iz stare trash burleske Koje nisi nikada dobro podnosio Pitaš se jesi li negdje pogriješio Vjerojatno si precjenio taj mali odsječak svijesti Zaboravio si kada si plašljivo otvarao neočekivani poklon Kada si se brčkao u pličaku i tražio školjke i oblutke Ljuljuškao se među svjetlucavim zvijezdama
Noći bez osjećaja
Dok se jebemo negativnim pokretima zdjelica U noći bez osjećaja Po uhu mi rasipa tišinu plišana životinja Šapće mi o budučnosti O dugoj šetnji rubom vremena Prešutno pričamo o danima izvan tijela Dugim ležanjima na duguljastim trenutcima Dok sunce bude duboko ispod planeta Sa neba će kapati destilirani pesimizam Penis će mi stiskati etika samilosti ležat ćemo sklupčani u toploj kutiji svemira kao duhovi nježnih asketa
sunce će se vraćati sve rijeđe i rijeđe i kada zvukovi kozmičke oboe izbrišu posljednje naslage stiliziranih krokija sa posuđenih tijela upoznat ćemo se naposlijetku i dati si nova imena
______________ Antej Jelenić(9.9.1983.) studira automatiku u Splitu, piÅ¡e poeziju i kratke priÄe, bavi se konceptualnom umjetnošću. Izlaže na AAA manifestaciji u Splitu.
