Želiš da te gledaju drukčije zbog toga. Njene bi noge trebale trnuti, a život utrnuti Ili bar odabrati mrenu kao prioritet. Ona bi morala jedino, unucima gurati žlicu, tepati malim psima na ulici, hraniti golubove mokrim kruhom i tužno gledati u pod. Tvoja mama ima dečka, nosi ga poput zastave. A ti? Čije ime stišćeš u šaci, grizeš u razgovorima, sa ljudima koji te potkradaju? Kao da imate dvanaest života, pa ste baš ovaj odabrali za lažno predstavljanje.
Dragi P
Tvoj porazni karakter jednom će se vratiti iz izbjeglištva, isprobavati granice, davati signale, držati atmosferu. Dragi P, porozne će priče uvijek imati publiku. Ja ti sad ne bi o sebi… Zaridam često i dovoljno glasno, moj sadizam je profinjen. Daš mi pusu? Pored mene se čični, da ti ispričam priču.. Vi ste toliko slični , vaše majke su iste. Jedna ne govori ime oca, druga ga rijetko spominje. Ne daj na njih, one su učinile sve, da ne zavolite nikog.
A tko smo to mi
Previše neba nam je poklonjeno, za podznak su napisali- teškokategornik. Kao da je lako smotati tankoćutnost i pobijediti intuiciju znanjem. I ti oblaci s kojima se nosimo, noseći ih. I ta ticala, koja su nam otežala kretanje. I ti srodni koji nas mijenjaju svojim ostankom. Bez obzira, na potrebnu količinu samoće, zbog koje svakodnevno odbijamo izaći i biti potvrđeni.
U busu
Ima profil Sandre D i hotimični nesklad boja Ene S. Tvoju indiferentnost i ničiji hod. Njene misli nisu mliječne od straha poput mojih. Dok frustrirana jutra bazde na nemoć zavedenu očekivanjima, moja mutavost zoblje nečija slova i slabi ih postepeno.
Sama
Evo ti ove ribe što me posjećuju sve češće i podsjećaju na poraz koji može bit šarmantan jedino ako ga proslavi tuga. Nikako bijes. Sve je čvrsto u svojoj krhkosti. Noćni su opet došli na svoje. Premeću ti utrobu, gađaju u sebičnost nikad sigurniju u nemogućnost ranjavanja. Evo ti prevelika glad i vezanost kojoj prijeti smrt gušenjem. Izbavitelj ti ne može pomoći sve dok žudiš za prevelikom srećom i svako odvajanje smatraš izdajom.
Pokret za dodir je u zastoju
Ova se misao račva, na poludivlju i sramnu. Otkaži pripadanje i odrveni mi sumnju.
U ovaj bijes ide sačma, pišam na ulicu glavnu. Sve drugo je kakanje i skrivanje u žbunju.
Prezime stopiram bez isprike, al' ti ga slobodno izvezi. Rima je nametnula pitanje- Što radi šofer miss Daisy?
Pardon
Lenski, slobodno me izvadi iz teksta, ove su želje jednako jake, nije ih oslabilo vrijeme. Dok tvoje ruke krvare nad mojim licem, podrazumjevanje donosi nevidljivost. Plavi baletan će popuniti prazninu, i pustiti da se bacim na njega, malo ga je strah, maramica što se kote na mom ramenu. Ipak, u ovom filmu glumci ne ostaju bez vatre, krvavi podočnjaci, upućuju na predanost, koju svako ravnodušje kažnjava lutanjem. Bez dodira i stiha trema, tu kompenzacije nema. Pardon, nije li to zvjerski? Gospođo Lenski...
