KNJIGOMAT
Virtualni časopis za književnost, godina deveta
Esej arhiv
24.4.2012
Susret s Handkeom u Grazu


.










Dosao sam u Graz da vidim gdje je to moj stari osamdesetih dolazio na kavu i po nove kosulje i gdje je to kupovao zice za violinu i time se razlikovao od starog moje zene koji nikad nije putovao u inozemstvo i koji je umjesto violinskih zica kupovao nedjeljom na Bujanki nastavke za busilice i svrdla.
Cim sam stigao, ispred jedne kavane na Haupt platzu ugledao sam popularnog hrvatskog pjevaca Thompsona kako sa suprugom ispija kavu. Imao je na sebi crni djemper, a na nosu muha-cvike. Izgledao je ponosan sto ispija kavu tako blizu gradu u kojem se rodio Mozart. Vjerojatno je u pojedinim trenucima ispijanja te kave na hauptpazu pomisljao kako je i on slican Mozartu jer svojom glazbom razbija neke zadane okvire i ne libi se svoju glazbu iznositi pred teskim seljacinama, bas kao sto je to cinio i Mozart, a takodjer je, kao i Mozart, bio u prilici postati u neku rku dvorskim kompozitorom.

Dan kasnije, skoro na istom mjestu na kojem je sa suprugom sjedio Thompson, ugledao sam nekavrlo uglednog austrijskog pisca Petera Handkea. Nisam se mogao suzdrzati a da mu ne pridjem, tim vise sto sam se nekada smatrao njegovim ucenikom; od njega sam na primjer naucio kako se o bitnim stvarima moze pisati na bitan nacin. Ljubazno sam mu se obratio na njemackom i on me pozvao da sjednem s njim za stol.

- Niste valjda jedan od onih moronskih stipendista koji sa balkanskih podrucja dolaze u austriju na knjizevne stipendije. Ako jeste, to je nedostojno. Time zatirete vlastiti identitet, to je jadnije nego biti dvorski kompozitor, to je upravo kao da sam nekom beskucniku dao na raspolaganje svoj stan u augesprace da se tamo opere i najede.

- Nisam stipendist.á

- A, sto ste Srbin ili Hrvat?

- Bosniako. Djed po majci bio je rodom iz Bosanskog grahova.

- Bosansko Grahovo? Prosao sam tamo s Arkanovim Belim orlovima, vrsili su ophodnju i popis stanovnistva, biljezili su sve precizno, bez ikakvih pogrijesaka, kao pravi austougari.

- Nemamo vise sta razgovarati, za mene je ovaj dijalog zavrsen. - Ustao sam od stola.

Handke je prasnuo u smijeh.

- Tako sam se lako rijesio jos jednog debila - izrekao je na njemackom.

Vratio sam se za stol.

- Zar vam, Peter, bas nista nije sveto? - upitao sam.

- Nije. Ja sam majstor provokacije!

- Mama ti se jebala s Rusom. - rekao sam mu na njemackom.

On se zamislio. Oci su mu poprimile neki melankolican sjaj. Skinuo je i salvetom obrisao stakla na svojim okruglim naocalama.

- Moja frau mama, tako je vec dugo zakopana u grobu... - promrsio je sjetno. - Jesu li vama zivi roditelji? Smrt roditelja za mene je najveca trauma.

- Vi ste pravi austrougar.

- Ne, Rus. Ja sam pravi Rus. Zato sam i isao ploviti s Milosevicem po Dunavu. Ja sam u Srbiji vidio malu Rusiju.

Pogledao je na sat na zvoniku.

- Sad bih morao krenuti. Promocija jednog lokalnog casopisa u kojem sam otpoceo... nije vazno. Sve je to ionako vec odavno mrtvo.
Piše: Željko Špoljar
Pročitano 1206 puta.



NASLOVNA | ESEJ | INTERVIEW | KRITIKA | PROZA | POEZIJA | IMPRESSUM | KONTAKT

KNJIGOMAT © 2004-2013 Virtualni časopis za književnost      powered by: RADIUS-info.com