|
|
|
3.3.2012
|
|
|
Svakog jutra na
prozor zimskog vrta
stizao je Barzoj,
njezin pas, hrt.
Vlakovi nisu išli,
tek srijedom za
Konostrov i petkom
za Krasnoyarsk.
Ivan Nikolajevič
brijao je uši.
Nasapuna ih, hvata
palcem i kažiprstom.
Obrije jedno
pa drugo, zatim
uvuče prste u stroj
za crno pod nokte.
Onda je Maša
trebala sići sa
samovarom. Ali nije.
Nikad nije stigla.
Imala je jedno
oko plavo, a
drugo smeđe.
Sjećao se toga.
Još jedan dan,
još mjesec više
kako je dvorac
okovan u led.
U salonu nema
grijanja, ali je
svih šest satova
radilo: tika - tak.
U toj zgradi
bilo je sve po špagu,
dok njeno je čelo
rezalo hladan zrak.
Mokraća napuni
pisoar i napravi lokvu,
iz rupe iziđe
zmija i zapliva.
Njezin je hrt
svakog jutra
šapama zemlju kopao
i pred vratima lajo.
|
|
|
Rade Jarak
|
Pročitano
565
puta. |
|
|
| Rade Jarak - ostali tekstovi: |
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
