naš blues večeras su te dvije duge prašnjave godine u kojima smo bili poput radnika u brodogradilištu koji bruse sve spojeve i rubove da ne bi rastvorili kožu i na trenutak prekinuli putovanje velikim bijelim cruiserom na čijoj smo palubi voljeli misliti da ležimo i čudimo se podnošljivoj svakodnevnici u kojoj se stariji parovi drže za ruke operacije sretno završe a sve među ljudima i stvarima je tako uredno posloženo da nas iritira kao i onaj vlak koji svako jutro u 6.04 prevozi naftu za tankove teških brodova daleko izvan ovog pospanog jutra u kojem naše oči plutaju
