Jadranka Kosor, Koraci Matica hrvatska Pakrac, 1971.
i Potajna agentica inspektorica Kvokoš Smib, Zagreb
Mladi performer Marko Marković zamolio me da sudjelujem u performansu - književnoj večeri na kojoj ćemo predstaviti literarno djelo Jadranke Kosor. Bio mi je izazov pa sam prihvatio. Jadranka je, naime, napisala zbirku pjesama "Koraci" 1971. godine i tri kratke priče o inspektorici Kvokoš objavljene u dječjem listu Smib. Ova književna činjenica vrvi koincidencijama. Prva je sam naslov zbirke, Koraci - a ja sam tamo (u garažu na Kvatriću gdje je održan performans) došao hodajući uz pomoć jedne štake. Pitam se je li važnije hodati ili pisati? Druga koincidencija tiče se krimića o inspektorici Kvokoš, sve tri priče počinju onomatopejom: Ku - ku - ku! - što svakako, nekoliko desetljeća kasnije, asocira na Kukuriku koaliciju.
No, ipak je meni najzanimljivija sama zbirka poezije, dakle "Koraci". Jadranka ih je napisala sa sedamnaest godina. Moram odmah priznati da sam uvijek imao određeni sentiment za Jadranku Kosor, prvo zato jer je ona (zasad) naša jedina žena premijer, a pogotovo sinoć jer je ipak nedavno izgubila izbore. Također, uvijek sam imao sentiment prema poeziji adolescenata, koja je naravno često stereotipna, ali uvijek puna određenih emocija i osjećaja. I stoga vrijeme je da pređem na neke konkretne stvari iz knjige. Dakle, ovdje neću pisati o Jadranki Kosor, osobi o kojoj skoro sve znamo, nego o sedamnaestogodišnjoj djevojci, autorici prvih stihova. Zbirka naravno pati od stereotipova, ali ipak je donekle izbalansirana i pojavljuju se elementarni simboli kao što su Sunce, nebo, majka, dan i noć. Radi se i o ljubavima, platonskim pretpostavljam, netko ju je iznevjerio, ona je nekoga iznevjerila. Upada u oči treća velika koincidencija kada se u jednoj kraćoj pjesmi, skoro iz neba pa u rebra, spominje novi pojam: Europa. Ovaj geografski pojam odjednom dolazi u zbirku doslovno od nikud. A znamo da je upravo jučer baš Jadranka Kosor potpisala u ime Hrvatske pristupni ugovor za Europsku uniju. Evo što kaže ta pjesma, prenosim je u cijelosti:
Rastrgane su sve moje Evrope Evropa je san moje majke majka je prodala suze suze su bile dio našeg pozdrava pozdravljali smo ljubav čitavu noć možda je noć spas moje majke
Dakle, Europa i suze, kaže naša Suzana prije trideset godina. Nevjerojatno je da je mala Jadranka u svojoj pubertetskoj zbirci, koja upravo celanovski ne sadrži imena niti obiluje pojmovima, spomenula baš Europu. To me asocira na Borgesovu teoriju ponavljanja i cikličnog kruženja stvari na svijetu, to jest u njegovom vrtu razgranatih staza. O tome sam razmišljao kad sam se slučajno zatekao u Ženevi prije nekih pet godina, na adresi Malagnou 17, preko puta ruske pravoslavne crkve, gdje je živio četrnaestogodišnji starmali Borges (ta kuća više ne postoji, niti ima spomen ploča, ali sam ipak pronašao mjesto na osnovu podatka o ruskoj crkvi). Razmišljao sam o životnim stazama koje se dijele i račvaju, a to bi se moglo primijeniti i na zbirku Koraci. Jer očito je postojao stanoviti literarni afinitet, ali autorica je krenula drugim smjerom i - slučajno ili ne - postala naša prva premijerka. Vrijedi ovdje spomenuti još i nesvjesno same pjesnikinje, kao i kolektivno nesvjesno, kao veliko izvorište razumu neshvatljivih informacija. U nizu koincidencija završio bih s ovom Jadrankinom pjesmom:
Razred
Mi u koloni po jedan brojimo ja tebi on meni perje u kosi brzina uzdaha poglede kroz prozor daleko od riječi ratova i brojki Mi i samo mi što hoće taj ispred nas
Performer Marko Marković odradio je dobar posao pronašavši u Nacionalnoj knjižnici literarne radove Jadranke Kosor i došao na zanimljivu ideju da održimo književnu večer. Premda su književne večeri za Hrvate možda i najdosadnija događanja na svijetu, šteta što i autorica nije bila s nama da se uključi u razgovor o knjizi i u raspravu koja se kasnije razvila. Onda sigurno nipošto ne bi bilo dosadno. Možda ipak nekom drugom prilikom jer jučer je imala hitnog posla u Bruxellesu.
