|
|
|
16.10.2011
|
|
|
cijedim limun u
otvoreno oko ribe
tako se zabavljam sa
žutim instrumentom u
ruci, tako pokušavam naštimti
ovo rasklimano jutro
i taj strah od kiselosti. netko
pred vratima uporno zvoni,
znam da nisu inkasatori
televizije, njih nema već
dugo, nestali su kao
debeli televizori i
smiješne antene na
krovovima. nikome ne
otvaram vrata, čekam
kazaljke sata da se poklope
na broju 12 u veliki oštri
klin koji ću ugnijezditi
u mutno oko ribe, poput
zastave prvog čovjeka
na nekoj dalekoj i obloj
planini.
*******
jučer smo se prvi
put okupali
na plaži s crnim pijeskom,
nebo je razbacivalo toplinu
po našim mokrim ručnicima
činilo nam se da je riba duboko
u hladovini morske trave.
na glavi plivačice bile su nove
speedo naočale kojima je
jasno gledala mokri svemir. one
su protiv njezine volje odbijale
božju mekoću
nebo je svjetlucalo na njezinoj
kosi. nisam zurio u crnilo
svježe pokošene
livade, pogledom sam tražio
spasioca s crvenom plutačom
poželio sam biti taj
koji će, kao u onoj tv-
seriji, nekoga izvući
iz mora.
prevalili smo veliki
put da bi na plaži ostali
sami među turistima sa
detektorom za metal i
fotografom koji nosi
skupi objektiv.
ali nikako se riješiti
tog pijeska u džepovima,
iza ušiju, u razmacima među
prstima. ništa iz plaže ne
nosimo kući, tako je uvijek,
jedino pijesak ostane
zaboravljeni smotuljak
pamuka na ruci
nakon vađenja
krvi.
|
|
|
Darko Šeparović
|
Pročitano
549
puta. |
|
|
| Darko Šeparović - ostali tekstovi: |
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
