tražimo u džepovima, u rupi gdje je ruka uvijek sama crveni prekidač kojim ćemo uključiti autopilota i zaboraviti na pokretljivost. neka nas vozi netko drugi, bez sudaranja i krvi netko kome ništa nismo obećali. nitko više ne putuje sam, gledamo tuđe slike, sve znamo unaprijed. nakon putovanja možemo ostati u gluhom ulju umora taman toliko da popucaju sva stakla oko nas, da se zaustavi tvoja ruka koja miješa kavu i prestane trubljenje krivo parkiranih automobila. večeras će se sve samo završiti izlit će se voda i prosuti pepeo iz pepeljare po podu naše tijesne sobe. ostat će nam samo dovoljno vremena da zajedno gledamo crnu rupu ispred naših golih stopala.
RITAM PLIME
ako potoneš razvodnit će se tvoja plazma i crveni remorker oteglit će te do oštre obale do bolničara koji će pokušati uhvatiti ritam tvoje olovne mladosti probuditi te iz omamljenog sna, uporno kao da svježim zrakom žele ubiti svaku sumnju da ćeš otputovati na mjesec u odijelu od plime i oseke, gore gdje je sve duboko dublje pit ćemo kalifornijsko vino posluženo u toplim čašama i misliti kako ugriz ribe ne boli jer u moru nitko ne može kriknuti.
MOŽEMO ZAKASNITI
malo si prestrašen dok prvi put oblačiš crno odijelo ne očekuješ da se meka tkanina zalijepi za kožu, da promašiš rupu na remenu kao što se promaši križanje u nepoznatom dijelu grada. zajedno s njim obukao si i tišinu ljude koje nisi dugo vidio ženu koja skida prsten kada brod nestane iza prvog otoka. obukao si i grožđe i naranče sa stola, dozrelo kao ono koje smo jeli u Barceloni kada je brzinom 9,81 sekunda na kvadrat pred nas pala mrtva ptica, a mi smo samo produžili jer negdje nam se prokleto žurilo.
________________ Darko Šeparović, rođen je 17.07.1987. Odrastao je u Veloj Luci, na otoku Korčuli. Trenutno živi i studira u Zagrebu. Objavljuje poeziju i prozu.
