Nakon što sam uložio skoro pa čitav život da definiram jedan književni žanr, pojavio se Robert Perišić, dokazani ignorant i netalentiran pisac - uostalom u čitavom životu objavio je jedan roman kojemu su se ozbiljni pisci (Mirko Kovač, Miljenko Jergović, itd) smijali - elem, pojavio se i dao intervju da je on, eto, izmislio taj žanr. Kao prvo, taj "žanr" postoji otkad je svijeta i vijeka i postojat će. Ali eto, on se fura na ono što sam ja u - u dilemi kako da definiram određenu prozu izbacio prije, pa jedno pet godina. Sad je on kao izmislio "autofabule" (valjda fabule u autu), iako sam prije pet godina lansirao "fikcionalnu autobiografiju". Al to nije bitno, naravno da to nisam ja izmislio, pa to postoji oduvijek, kasnije ću navesti primjere, ali taj je tip toliko pun ega i napuhan, da to uopće vjerojatno i ne primjećuje. Dakle, faktografija (izbor) iz žanra: ex Yu: Danilo Kiš - Bašta, pepeo Željko Špoljar - Teškoće pri gutanju Damir Karakaš - Kako sam ušao u Europu (ova knjiga je potpuno "žanrovski" čista, pisana na način fikcionalnog dnevnika) Rade Jarak - Pustinje (fikcionalna autobiografija) - Pohvala ulici, esej o prostituciji - Japanski dnevnik - Sutra Mirko Kovač - Grad u zrcalu Miljenko Jergović - Otac (vrlo solidan roman - esej) Ivana Simić Bodrožić - Hotel Zagorje (roman nepravedno eliminiran iz konkurencije za mnoge nagrade nakon što je autorica kritizirala predsjednika Josipovića) eto, valjda je dosta.
A u svijetu, da se vidi da nismo to mi izmislili: Elias Canetti - Glasovi Marakeša Yukio Mishima - Ispovijed maske Franz Kafka - Pismo ocu - Pisma Mileni - Dnevnik Fjodor Dostojevski - Zapisi iz mrtvog doma Borisav Pekić - Godine koje su pojeli skakavci Italo Calvino - Cesta za San Giovanni i milijun drugih primjera.
